My dog, the maths tutor
As Phil Birchenall sits at his kitchen table, the rain drizzles down the window behind, turning the winsome cottages and well kept greenery into a chilly impromptu impressionist painting. It doesn’t seem to matter to Phil, because when he starts talking about his 12-year-old daughter, Daisy, it’s nothing but warmth.
“She’s a brilliant kid. She’s funny. She’s sharp. She loves baking and absolutely idolizes animals. Our dog, Izzy, is her absolute baby and they are inseparable. It’s really really cute.”
The sparkle in his eyes as he speaks makes it obvious just how much he cares about his daughter. So when he got a letter from Daisy’s teacher after school, he jumped on the problem with verve.



„Njena učiteljica mi je poslala poruku... Ne brinite, ona se zaista odlično snalazi u svakom predmetu, ali iz matematike joj ne ide onako dobro kako bismo želeli.“
Phil’s first instinct was to try what he calls, “the kitchen table approach.” The particular math that Daisy had been struggling with were multiplying fractions and long division. That evening, he sat down with Daisy - Izzy snuggling under her chair - and opened up a text book. That’s when he realized math had changed.
“I'm looking at the guide and I'm going and I'm desperate to work out what it's telling me. My brain can't process it. My brain's going back to 1986… I can't even reconcile, you know, the two methodologies.”
Surrounded by fresh notebooks, sharpened pencils, and a text book that reads to him like hieroglyphics, Phil was dumbfounded. His daughter knew there was something wrong right away.
“Daisy sat there looking at me…I could see the color washing from her face, thinking this is not helping me one bit.”





Ali Phil rešava probleme, ne odustaje — i sigurno nije nameravao da odustane od svoje ćerke u trenutku kada joj je pomoć u školi bila najpotrebnija. Srećom, imao je ideju. Phil je oduvek rano prihvatao nove tehnologije, radoznao u vezi sa njihovim potencijalom na poslu i u životu. Mesecima ranije počeo je da eksperimentiše sa ChatGPT‑om. ChatGPT je već koristio u kancelariji za organizaciju finansija, a čak je razvio i lični alat za fitnes. Tako je te večeri seo za računar i napravio sopstveni GPT — prilagođenog tutora matematike za Daisy.
GPT je verzija AI jezičkog modela koju možete da personalizujete prema određenim potrebama ili zadacima. To je kao prilagođena verzija ChatGPT‑a koju možete da „istrenirate“ ili „podesite“ da se fokusira na određene teme, zadatke ili načine interakcije sa vama. U Philovom slučaju, konkretna tema bila je podučavanje dvanaestogodišnjakinje množenju razlomaka i dugom deljenju. A u naletu genijalnosti dao mu je ličnost njihovog psa, Izzy.

„Zašto, dođavola, taj AI tutor matematike ne bi zbijao pseće šale? Zašto ne bi bio pas? Zašto, dođavola, da ne?“
Ta ideja u poslednjem trenutku pretvorila je njegov GPT u nešto zaista posebno za njegovu ćerku, Daisy. Prema Philu, kada ga je prvi put isprobala, odmah je ispričao grozan pseći vic, a zatim prešao direktno na zadatke dugog deljenja sa psećim keksima kao temom. Daisy je bila oduševljena.
Nakon učenja sa Izzy, tutorom matematike, Daisy je sve bolje i bolje savladavala svoje slabe tačke u matematici. U Engleskoj postoji test koji učenici polažu na kraju osnovne škole kako bi se kvalifikovali za srednju školu. Daisy ga je položila sa odličnim uspehom.
„Daisy je rasturila SATs ispit iz matematike. Dobila je i potvrdu od nastavnice u kojoj piše koliki je napredak ostvarila iz matematike. I sve to je bilo zabavno. Kao da nam je, znate, to dalo nešto uzbudljivo čime možemo da se bavimo.“
Zahvaljujući visokim ocenama, Daisy je od tada uspešno upisala svoju narednu školu. Phil je nedavno podelio svoju ideju o ChatGPT tutoru matematike na društvenim mrežama kako bi inspirisao druge roditelje da naprave sopstvene GPT‑ove i pomognu svojoj deci u bilo kom predmetu koji im je potreban. I da svom projektu dodaju malo ličnosti.


„Umesto samo nekog dosadnog priručnika za obnavljanje gradiva. To je nekako zaista, ono, sve oživelo i učinilo da deluje kao deo porodice, kao da imamo tu stvar koja je produžetak našeg psa... Znate, suština je zapravo u tome da više onoga što volite unesete u ono što učite.“
Ako se pitate, pravoj Izzy je i dalje nimalo stalo do dugog deljenja.


